Odredbama člana 45 stav 2. tačka a) Zakona o javnim nabavkama BiH propisano je da je kandidat/ponuđač, kojem bude dodijeljen ugovor, obavezan da, u cilju dokazivanja da se na njega ne odnosi slučaj propisan članom 45 stav 1. tačka a) Zakona, dostavi uvjerenje nadležnog suda kojim dokazuje da u krivičnom postupku nije izrečena pravosnažna presuda kojom je osuđen za krivično djelo učešća u kriminalnoj organizaciji, za korupciju, prevaru ili pranje novca.
Ugovorni organi u tenderskim dokumentacijama najčešće samo citiraju odredbe navedenog člana, bez navođenja konkretnog suda koji je nadležan za izdavanje traženog uvjerenja pa su relativno česta pitanja na Portalu javnih nabavki o pojašnjenju traženih uslova, odnosno žalbe u postupcima javnih nabavki kada izabrani ponuđač dostavi uvjerenje, bilo Suda BiH, bilo nekog drugog suda u BiH.
U dosadašnjoj praksi, Agencija za javne nabavke BiH i Kancelarija za razmatranje žalbi BiH, po pitanju u nadležnosti kojeg suda u BiH je izdavanje ovog uvjerenja, zauzimali su različite stavove.
U jednom rješenju Kancelarije prihvaćen je navod žalioca da je relevantno uvjerenje izdato od strane Suda BiH (Rješenje KRŽ/URŽ BiH JN2-02-07-1-369-9/16 od 11.08.2016. godine), u drugom rješenju je istovjetan navod drugog žalioca odbijen sa obrazloženjem „da je žalbeni navod neosnovan jer je sporni dokument Uvjerenje Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj 071-0-Su-I-17-001044 od 04.05.2017. godine izdat od nadležnog organa, institucije koja vodi relevantnu evidenciju, što je u skladu sa zahtjevom UO iz tačke 6.1.2 a) TD” (Rješenje KRŽ/URŽ BiH JN2-01-07-1-501-7/17 od 30.08.2017. godine).
S obzirom da je dolazilo do velikih problema u praksi kada je u pitanju uvjerenje kojeg suda u BiH je dokaz da kandidat/ponuđač u krivičnom postupku nije pravosnažno osuđen za krivična djela navedena u članu 45 Zakona, Agencija za javne nabavke BiH se obratila Sudu BiH koji je dopisom uputio da je „U cilju urednosti ponude, a prema članu 45 stav 1. tačka b), u vezi sa stavom 2. tačka a) ZJN, neophodno da svaki kandidat/ponuđač kumulativno dostavi potvrdu Suda BiH i potvrdu prema sjedištu pravnog lica, odnosno kandidata/ponuđača, iz razloga što nije definisan Jedinstveni registar na nivou Bosne i Hercegovine, u koji bi se upisivale pravosnažne presude za osuđene za krivična djela učešća u kriminalnoj organizaciji, za korupciju, prevaru ili pranje novca.“ (Stav Suda BiH citiran u Rješenju KRŽ/URŽ BiH broj JN2-01-07-1-1610-7/19 od 17.07.2019. godine)
Imajući u vidu da kandidati/ponuđači, nakon donošenja odluke o izboru, ugovornom organu trebaju dostaviti uvjerenje kojim se dokazuju navedene činjenice, smatramo da bi, prije svega, trebalo poći od samog pojma uvjerenja.
U skladu sa Zakonom o upravnom postupku, uvjerenje na zahtjev stranke izdaju nadležni organi o činjenicama u vezi sa poslovima koje, u skladu sa zakonom, obavljaju, odnosno o činjenicama o kojima vode službenu evidenciju.
Dakle, svaki sud, na zahtjev stranke (ponuđača/kandidata u postupku javne nabavke) može izdati uvjerenje samo da pred tim sudom podnosilac zahtjeva nije pravosnažno osuđen za neko krivično djelo.
Ako uzmemo u obzir da u BiH postoje 4 krivična zakonodavstva, odnosno da su svakim krivičnim zakonom/zakonikom u BiH (KZ BiH, KZ RS, KZ FBiH i KZ BD BiH) propisana krivična djela učešće u kriminalnoj organizaciji, koruptivna krivična djela, prevara i pranje novca, potpuno je jasno da ponuđač/kandidat može pred svakim od stvarno i mjesno nadležnih sudova u BiH da bude pravosnažno osuđen za ista.
Ilustracije radi, ukoliko privredno društvo registrovano u Banjoj Luci učini krivično djelo prevara na području Opštinskog suda u Travniku, ni Osnovni sud u Banjoj Luci ni Sud BiH neće moći izdati uvjerenje kojim se potvrđuje da je konkretno privredno društvo pravosnažno osuđeno presudom Opštinskog suda u Travniku. Takvo uvjerenje može izdati samo postupajući sud u Travniku. To praktično znači da Ugovorni organ neće imati adekvatnu potvrdu da ponuđač/kandidat nije pravosnažno osuđen za krivična djela navedena u članu 45. stav 1 tačka a) Zakona. Naravno da, u slučaju sumnje o postojanju ovih okolnosti, ugovorni organ ima mogućnost da se obrati nadležnim organima s ciljem pribavljanja potrebnih informacija u predmetnom postupku, ali bi to značilo da bi se trebao obratiti svim sudovima u BiH za dostavljanje takvog podatka što smatramo besmislenim, a s druge strane, opet bi ostavljalo mogućnost da je ponuđač/kandidat u inostranstvu osuđen za neko od navedenih krivičnih djela.
Registar poslovnih subjekata
Zakonima o registraciji poslovnih subjekata u BiH propisano je da se „…u Registar upisuje zabrana obavljanja djelatnosti i upis drugih činjenica na osnovu pravosnažne odluke nadležnog organa, izrečene privremene mjere, odnosno zabilježbe o odlukama donesenim u skladu sa drugim propisima.“ U skladu sa navedenim zakonima, nadležni registarski sudovi u BiH upisuju u registre poslovnih subjekata činjenice na osnovu pravosnažnih odluka nadležnih organa. Dakle, i činjenice o osuđivanosti poslovnih subjekata registrovanih u konkretnom sudu.
U čemu je onda problem?
Kaznene evidencije
Zakonom o krivičnom postupku BiH, FBiH i BDBiH, odnosno Krivičnim zakonikom RS, propisano je da se sve pravosnažno izrečene presude upisuju u kaznenu evidenciju koju vodi nadležni organ, u skladu sa Pravilnikom o vođenju kaznene evidencije koji donosi ministar pravde.
U svim važećim pravilnicima o kaznenoj evidenciji u BiH određen je nadležni organ za vođenje ove evidencije za fizička lica i to organ nadležan za unutrašnje poslove u opštini na čijem području je lice rođeno te je propisana obaveza postupajućih sudova da dostavljaju presude, po njihovoj pravosnažnosti, nadležnom organu u cilju upisa ove činjenice. Međutim, ono što je, takođe, zajedničko svim pravilnicima o kaznenoj evidenciji jeste da nije određen nadležni organ za vođenje kaznene evidencije za pravna lica.
Preporuke
Uzimajući u obzir naprijed navedene odredbe zakona o registraciji poslovnih subjekata u BiH, odnosno postojanje registara u koje se upisuju pravosnažne odluke nadležnih organa, smatramo da je potrebno inicirati dopune pravilnika o kaznenoj evidenciji na svim nivoima u BiH na način da se propiše da je nadležni organ za vođenje kaznene evidencije za pravna lica nadležni registarski sud te obavezu krivičnih sudova da dostave presude, po njihovoj pravosnažnosti, nadležnim registarskim sudovima u cilju upisa ove činjenice. Na ovaj način bilo bi riješeno i pitanje upisa pravosnažnih presuda izrečenih prema privrednim društvima u inostranstvu, a koje su priznate od strane domaćih sudova
Svi ponuđači/kandidati bi podnosili zahtjev za izdavanje uvjerenja iz člana 45 stav 2. tačka a) sudovima u kojima su registrovani i od strane istih bi im bilo izdato uvjerenje.
Tako izdato uvjerenje bilo bi relevantan dokaz ugovornim organima da kandidat/ponuđač nije pravosnažno osuđen za krivična djela navedena u članu 45 stav 1. Zakona, kako u zemlji tako i u inostranstvu ukoliko su inostrane presude priznate od strane suda u BiH.